Da će Alma prije ili kasnije završiti u EWES-u čini se gotovo samo po sebi razumljivim. Ranije je radila ljetne poslove i u finansijskom odjelu i u proizvodnji.
Koju poziciju imaš u EWES-u?
”Ja sam prodavačica – vjerovatno nije ništa komplikovanije od toga. Lijepa mješavina svega pomalo. Biti prodavačica nije bilo onako kako sam očekivala, ali je jako zabavno. Mislim da imamo mnogo novih uzbudljivih projekata u toku, pa se čini da stvari sada zaista počinju da se zahuktavaju.”
Zašto si se prijavila za posao?
”Prijavila sam se i prijavila … Pitanje je definicije, ali valjda sam malo čeznula za domom. Ni sama ne znam – prilika se pojavila i pomislila sam da je vrijeme da se vratim kući i vidim šta se dešava unutar zidova EWES-a. Ranije sam u EWES-u radila i u finansijama i u proizvodnji, kao ljetni posao. Ne znam koliko sam puta, na primjer, prala stolice u menzi. EWES je oduvijek bio dio mojih planova za budućnost, pa je za mene bilo prilično prirodno da se prijavim ovdje.”
Čime si se bavila prije nego što si počela raditi u EWES-u?
”Studirala sam poslovne sisteme/razvoj proizvodnje i radila. Ranije sam radila u Veteranpoolenu, gdje sam se bavila prodajom, uglavnom privatnim licima. Zamislite da radite s penzionerima i starijim osobama – čujete svašta, a prije svega dobijete mnogo dobrih savjeta! Škola me mnogo naučila, ali u Veteranpoolenu sam naučila zdrav razum i strpljenje.”
Kako su te primili?
”Jako dobro. U EWES-u ima i novih i dugogodišnjih zaposlenika. Mnogi od njih vjerovatno poznaju mene duže nego ja njih. Tako da se na neki način osjeća kao porodica. Mislim da EWES ima poseban način brige o ljudima, mimo onoga što se traži od poslodavca. Zato sam ponosna što sam dio toga.”
Koliko imaš godina i gdje živiš?
”Imam 26 godina (2025) i živim u najboljem mjestu – Bredarydu!”
Šta voliš raditi kada ne radiš?
”Šta ne volim? Ja sam osoba koja ima (previše) loptica u zraku. Rijetko sam ta koja kaže ne, pa može ispasti bilo šta kada mi nešto padne na pamet. Trenutno predano vježbam usnu harmoniku, na veliko oduševljenje moje mačke i mog partnera. Fudbal je naravno važan, ali inače jako uživam u linijskom plesu, ručnim radovima i treningu. Zaljubila sam se u sve što je vestern, pa sada imam previše kaubojskih šešira. Također volim provoditi vrijeme s porodicom i prijateljima. Bavim se svačim kada ne radim, jer sam, kako sam odrastala i postajala starija, shvatila da je mama bila u pravu: „zabavno je onoliko koliko to sama učiniš“. Zato to uvijek govorim sebi. Onda je sve zabavno.”
Čemu teško odolijevaš?
”Teško pitanje – Processu u petak navečer teško je odoljeti. Čini mi se da bih tu listu mogla napraviti dugačkom. Dobra knjiga, petak navečer kod kuće uz På spåret, zaista dobra serija može biti moja najveća slabost. Postoje serije koje su mi okrenule cijeli svijet naglavačke, a toliko se uživim da je teško prestati. Dođe do toga da premotam naprijed da vidim da li se sve dobro završi, pa vratim i gledam da ništa ne propustim 🙈.”
Da ne moraš raditi zbog novca – šta bi radila u životu?
”Ovo mi djeluje kao škakljivo pitanje. Jer ako mene pitate, ne bih željela toliko novca da ne moram raditi. Treba postojati ravnoteža. Želim raditi da bih mogla uživati kada ne radim. Previše sam vezana za dom i nemam unutrašnji mir da se samo opuštam po cijele dane. Za to imam nedjelje i to je dovoljno. Dakle, želim raditi, ali želim i avanture, putovanja i vrijeme s porodicom. Previše jedne stvari bi me izludilo.”
Kada si se posljednji put glasno nasmijala?
”Hmm, kažu da smijeh produžava život. Zato se trudim smijati što češće mogu. Ali kada sam se posljednji put glasno nasmijala? Bilo je to kada sam mislila da sam izgubila vjenčani prsten (ne, još se nisam udala), a ispostavilo se da ga je imao moj mlađi brat. Glasno sam se nasmijala od olakšanja, ali i od zbunjenosti, jer se brat nije sjećao da ga je uzeo, a ja se ne sjećam da sam mu ga dala. A pošto ga nije bilo cijeli vikend i brat je rekao da ga nema, oboje smo se smijali. Ali prsten je pronađen i postao je dogodovština za smijeh.”
